Da li promeniti prezime udajom? Lične odluke i društveni pritisci

Radak Vinokić 2026-04-19

Dubinska analiza promene prezimena prilikom udaje. Različiti stavovi, emotivni i praktični razlozi, te kako doneti odluku koja odgovara vama.

Da li promeniti prezime udajom? Lične odluke i društveni pritisci

Pitanje promene prezimena prilikom udaje jedna je od onih tema koje podižu pravu buru emocija, od tradicije do savremenih shvatanja o identitetu i ravnopravnosti. Za neke je to logičan i očekivan korak, simbol ulaska u novu životnu fazu i stvaranje zajedništva. Za druge, međutim, predstavlja gubitak dela sopstvenog identiteta, odricanje od porekla i prepuštanje zastarelim društvenim očekivanjima. Ovaj tekst će istražiti različite aspekte ove odluke, kroz priznanja, dileme i argumente onih koji su se već suočili sa ovim izborom.

Simbolika, tradicija i osećanja

Za mnoge žene, uzimanje muževljevog prezimena je prirodan tok stvari, nešto što su sve udate žene u njihovom okruženju radile. "Meni je bilo apsolutno svejedno," kaže jedna od učesnica diskusije, dok druga ističe: "Nekako mi je logično. Mislim da je logično uzeti njegovo." Ovde se često javlja i element ponosa - ponosa što će biti supruga svog izabranika i što će nositi njegovo prezime. "Ja sam uzela njegovo prezime lepše je od mog devojačkog," primećuje jedna žena.

Međutim, sa druge strane, čvrsto stoje one kojima je vlastito prezime dragocen deo ličnosti. "Za mene stvarno prezime mojih roditelja znači identitet, a i ponosna sam," ističe jedna od njih. Osećaj gubitka korena je jak: "Meni je teško kada pomislim da trebam da zaboravim na prezime svojih predaka i da prihvatim tudje. Šteta što muškarci ne shvataju ovo na pravilan način." Ovde se suočavamo sa duboko ukorenjenim emotivnim vezama za porodicu i istoriju, koje promena prezimena može da dovede u pitanje.

Praktičnost nasuprot principijelnosti

Odluka o prezimenu često nije samo emotivna, već i izuzetno praktična. Neki biraju muževljevo prezime jer je kraće, jednostavnije ili lepše zvuči. "Kad sam se udavala, sa zadovoljstvom sam preuzela njegovo prezime jer je upola kraće nego moje," priznaje jedna učesnica. Druge pak ističu komplikacije koje donosi duplo prezime, posebno u administrativnom smislu: "Moja sestra ima dva prezimena pa sad ima problema sa dokumentima."

Sa druge strane, praktičnost može ići i u prilog zadržavanja svog prezimena, naročito za žene koje su izgradile karijeru i profesionalni identitet pod njim. "U mom poslu je problemčić u tome da te ljudi znaju samo po imenu i prezimenu," objašnjava jedna udata žena, koja je ipak dodala muževljevo. Ovo je posebno važno za javne ličnosti, ali i za svaku ženu koja je poznata u svojoj profesionalnoj sredini.

Brak kao zajedništvo ili borba za sopstveni identitet?

U srži mnogih rasprava leži pitanje šta brak zapravo predstavlja. Da li je to stvaranje nove, jedinstvene celine koja treba da ima zajedničko prezime? "Smatram da kada muškarac i žena stupaju u brak, oni zasnivaju novu porodicu koja treba da ima jedinstveno prezime," ističe jedna konzervativnije nastrojena učesnica. Za nju, uzimanje muževljevog prezimena je izraz ljubavi i poštovanja.

Međutim, savremeniji stavovi naglašavaju da brak treba da bude ravnopravno partnerstvo, gde niko ne gubi svoj identitet. "Za mene brak nema nikakve veze sa prezimenom, nego prvenstveno sa ljubavlju," kaže jedna mlada žena. Ovde se postavlja i pitanje zašto se ova žrtva očekuje isključivo od žene. "Zašto bi muškarac uzeo ženino prezime? Zato što se to ne očekuje," konstatuje jedna od učesnica, osvetljavajući duboku rodnu neravnopravnost koja stoji iza ovog običaja.

Kompromisno rešenje za mnoge predstavlja dodavanje muževljevog prezimena svom. "Svo to perje i paperje... svom prezimenu sam dodala muževljevo, oboma nam je to nešto najnormalnije," ističe jedna žena. Ovo se doživljava kao simbol ujedinjenja dve porodice, ali i kao način da žena sačuva deo sebe. Međutim, ni ovo rešenje nije bez izazova, od dugih potpisa do birokratskih komplikacija.

Pritisak okoline i "balkanska sujetа"

Jedan od najčešćih i najbolnijih aspekata cele priče je pritisak okoline, kako porodice, tako i šire društvene zajednice. Mnoge žene pričaju o ultimatumima, svađama i suzama. "Moj verenik ne misli tako, kaže da to utiče na njegovo samopouzdanje... shvatam ja to, ali zar sve to nije malo sebično?" pita se jedna mlada. Često se spominje i pojam "balkanske sujete" - potrebe muškarca da se predstavi kao glava porodice na društveno prihvatljiv način. "Meni se čini da je tu u pitanju sujeta kod muškarca. Šta će reći otac, brat, deda?" primećuje jedna od učesnica.

Ovaj pritisak može doći i od ženine sopstvene porodice, posebno ako nema muških potomaka. "Moj otac je ceo život kukao što nema sina... na dan svog venčanja sam prvo navela svoje, a zatim dodala i muževo," priča jedna žena, čiji je otac bio presrećan. Ova tenzija između lične želje, očekivanja partnera i porodičnih osećanja čini odluku izuzetno teškom.

Šta sa decom? Pitanje za budućnost

Razmišljanje o prezimenu neretko vodi i ka pitanju prezimena dece. Za mnoge je to ključni argument za uzimanje muževljevog prezimena. "Mislim da žena stupanjem u brak treba da uzme muževljevo prezime jer kada dođu deca, ona će sigurno nositi očevo, a zašto bih se samo ja razlikovala u mojoj porodici?" postavlja se retoričko pitanje. Ideja da cela porodica treba da nosi isto prezime zbog jedinstva i praktičnosti je veoma prisutna.

Međutim, sve je češća i praksa da deca nose oba prezimena. "Zašto bi dete nosilo samo očevo prezime? Pa dete nije samo očevo, nego valjda i majčino," ističe jedna od zagovornica ovog rešenja. Iako ovo može dovesti do dugih i komplikovanih prezimena u narednim generacijama, u mnogim zemljama (npr. Španiji) to je već dugo uobičajena praksa.

Kako doneti pravu odluku za sebe?

Na kraju, sve se svodi na lični izbor i dogovor u paru. Nema univerzalno tačnog odgovora. Evo nekoliko pitanja koja možete sebi postaviti:

  • Šta vi lično želite? Da li vam je vaše prezime neizostavni deo vašeg identiteta ili vam je promena logičan sled događaja?
  • Kakav je stav vašeg partnera? Da li je fleksibilan i otvoren za dijalog ili postavlja ultimatume? Da li je njegov stav vođen ljubavlju ili "sujetom"?
  • Kakvi su praktični aspekti? Da li vam novo prezime olakšava ili komplikuje život (u poslu, administraciji)?
  • Šta planirate po pitanju prezimena vaše dece? Da li će to uticati na vašu odluku?
  • Da li ste spremni da se suočite sa eventualnim pritiskom porodice ili okoline?

Kao što jedna mudra učesnica diskusije kaže: "Važno je da je u meni krv mojih predaka, a koje prezime ću da uzmem uopšte mi nije važno. Ja znam odakle potičem." Druga pak dodaje: "Neka svako skreće tamo gde misli da treba."

Promena prezimena je lična, emotivna i često kompleksna odluka. Bilo da je donosite iz ljubavi, tradicije, praktičnosti ili kao kompromis, najvažnije je da ona bude rezultat vašeg sopstvenog razmišljanja i iskrenog dogovora sa osobom koju volite. Jer na kraju, kako se jedna od učesnica lepo završila: "Sve jedno je. Bitno je da se udaješ zato što voliš, zato što si voljena, zato što razumeš i zato što te on razume. Sve ostalo je sporedno."

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.